Nakon završene srednje poljoprivredne škole Josif Pančić u Pančevu i sticanja zvanja poljoprivrednog tehničara, mladi ratar iz Padine Dušan Kucharik je riješio da se oproba u povrtarstvu – 2020. je zasadio bijeli luk na manjoj površini od oko polovine hektara. Iako je imao uslova da ode na fakultet, izabrao je da svoju energiju usmjeri u stvaranje nečeg svog.
Kako sam kaže, ta prva godina je bila “samo proba” kako bi sam sebi dao vremena da usvoji potrebna znanja o samoj kulturi kojom planira da se bavi, kao i na šta posebno treba obratiti pažnju. Uz registrovano poljoprivredno gazdinstvo, posla uvijek ima.
– Mi se kao proizvođači dugi niz godina uglavnom bavimo ratarstvom i sijemo pšenicu, kukuruz, suncokret i uljanu repicu na oko 100 hektara, a od nedavno radimo i sa prehrambenim makom kojeg smo ove godine zasijali na površini od oko osam hektara – započinje priču sagovornik Agrokluba, dodajući da se ideja o povrtarstvu i gajenju bijelog luka javila slučajno, jer je želio da pomogne svojoj porodici i da bude koristan, a s obzirom na to da njegovom ocu nije bila potrebna dodatna pomoć na njivi, mladom Kuhariku je ostalo dosta slobodnog vremena koje je riješio da kvalitetno iskoristi tako što će se posvetiti pomenutoj proizvodnji.
– Krenuo sam prije tri godine i tada nisam ništa znao, te sam tu godinu iskoristio za učenje i hvatanje caka. Iskren da budem, ne sjećam se koliki je bio prinos, ali bješe nešto simbolično – kaže sagovornik Agrokluba.
Stajsko đubrivo se dobro pokazalo
Ono što se pokazalo kao dobra praksa je to da se bijeli luk sadi na površinama na kojima je prethodno bila zasijana pšenica. Prema riječima sagovornika portala, to znači da čak dvije godine unaprijed morate da znate na kojoj parceli ćete koju kulturu saditi, odnoso sijati.
– Što se tiče predsjetvene pripreme, dobar rod se može očekivati ukoliko se zemljište prihrani sa oko 500kg NPK/ha. Takođe, u predsjetvenu pripremu treba uvrstiti i stajsko đubrivo koje se izuzetno dobro pokazalo i pozitivno uticalo na kvalitet i količinu roda – otkriva mladi povrtar i dodaje da se tretmani prihrane ovog aromatičnog povrća moraju sprovesti bar dva puta u toku vegetacione sezone, a tretmani prskanja se vrše pet puta godišnje.
– Kada dođe vrijeme sjetve, što je u mom slučaju oko 10. oktobra, izuzetno je važno da najbolja sjemena odnosno glavice budu ostavljene za sadnju. Što je sjetevni materijal kvalitetniji, bolji je i rod. Od sorti koristim isključivo novosadski Bosut – kaže sagovornik Agrokluba dodajući da je to sorta koju uglavnom koristi većina proizvođača bijelog luka jer se najbolje pokazala.
Najveći neprijatelj – lukova muva
Kucharik kaže da je za ovo povrće jako važno da padne kiša u maju, jer se tada ova biljka glaviči, što je važno kada dođe vrijeme za njegovo vađenje u junu. Najbolje i najveće glavice ostavlja kao sjemenski materijal za sadnju sledeće godine, ostalo sve proda na veliko.
– Kada sumiram utiske i brojke po pitanju prinosa, prošla godina je bila užasna iz razloga što se pojavila i prenamnožila lukova muva koja je trenutno, najveći neprijatelj ovog povrća. Prinos mi se skoro pa prepolovio. Zaista sam bio razočaran, ali nisam se dao obeshrabriti – kaže on dodajući da je sav rod prodao raznim otkupljivačima i to sve odjednom, bez magacioniranja, po cijeni od 150 din/kg (oko 1,2 EUR).
Cijena je proteklih godina je za bijeli luk dostizala 180 ali i 200 dinara po kilogramu (1,5 do 1,8 EUR), ako je u pitanju veleprodaja. Maloprodajna cijena se kreće od 350 do 400 din/kg (3 – 3,4 EUR).
Nedostaje samo sistem za navodnjavanje
Kucharik još uvijek nema dovoljno veliku površinu kako bi podmirio zahtjeve ozbiljnih kupaca, poput nekih većih trgovinskih lanaca, pa razmišlja da sledeće godine posadi bijeli luk na površini od osam hektara. Radi i na tome, da obezbijedi i sistem za navodnjavanje kako bi obezbijedio dobar rod, ali i kvalitet svog proizvoda.
Posjeduje svu potrebnu mehanizaciju za ovu kulturu, poput vadilice i sijalice. Svoje usluge takođe nudi i ostalim kolegama proizvođačima i ističe značaj međusobne saradnje između svih njih.
– Kvalitet svog proizvoda osiguravam time što u širini od oko tri metra na obodima parcela gdje sam zasadio bijeli luk, svake godine sijem i pšenicu koja služi kao fizička barijera koja ga štiti od komšijskog prskanja, ali i fizičkog gaženja – otkriva korisnu “caku” sagovornik Agrokluba, koju je naučio tokom svog iskustva u proizvodnji.
Izvor: www.ba.ekapija.com