Šta je uzgoj u čistoj krvi životinja koje nisu u srodstvu?
Uzgoj u čistoj krvi podrazumijeva parenje nesrodnih jedinki unutar iste pasminske populacije. U praksi, to znači, na primjer, parenje bušaka s pušom ili belgijskog pastuha s belgijskom kobilom. Genetski gledano, uzgoj u čistoj krvi predstavlja parenje životinja koje imaju homozigotnu genetsku strukturu.
Međutim, kod određenih osobina, posebno onih koje se odnose na tjelesnu građu i proizvodne sposobnosti, nije uvijek moguće tražiti homozigotnu osnovu, budući da na te osobine utječe veći broj nasljednih faktora. U takvim slučajevima primjenjuje se homogeno parenje – parenje jedinki istog nasljednog tipa, odnosno jednake s jednakim. Na taj se način najpouzdanije prenose nasljedne osobine u homozigotnom obliku.
Cilj je očuvati i unaprijediti osobine te pasmine – poput mliječnosti, plodnosti, otpornosti na bolesti, rasta ili tjelesne građe.
Zašto je ova metoda važna?
Neki ovu metodu vide isključivo kao sredstvo za očuvanje čistoće pasmine, zanemarujući činjenicu da se njome može značajno unaprijediti i proizvodni potencijal novih pasmina. Stoga je opravdano primjenjivati ovu metodu sve dok se postižu pozitivni uzgojni rezultati, jer ona osigurava i održava visoku proizvodnost.
Ili ukratko:
- Održava čistoću pasmine – životinje zadržavaju prepoznatljive karakteristike.
- Unapređuje proizvodne sposobnosti – kroz pažljiv odabir parova mogu se razviti kvalitetnije jedinke.
- Daje stabilne rezultate – jer se osobine prenose s generacije na generaciju uz manje varijacija.
A osim toga ova se metoda također može uspješno koristiti u specifične svrhe, poput usmjeravanja i oblikovanja uzgoja. Posebnu primjenu nalazi kod daljnje selekcije životinja otpornih na bolesti, osobito zarazne. Poznato je da životinje mogu imati prirodnu rezistentnost prema određenim bolestima, a ta je osobina genetski uvjetovana. Osim toga, imunitet može biti i stečen, što dodatno proširuje primjenu ove metode u selekciji i uzgoju.
Postoje li nedostaci?
Ovoj metodi uzgoja često se pripisuje statičnost, odnosno tvrdnja da onemogućava daljnji napredak, osobito kod pasmina koje su već visokoselekcionirane i usmjerene u određenom pravcu. Ipak, uzgoj u čistoj krvi omogućuje očuvanje postojećeg visokog nivoa proizvodnosti, a može se unaprijediti do određene granice.
Primjeri uspješne primjene
Najveći uspjesi ove metode zabilježeni su početkom 19 stoljeća u Europi, osobito u Engleskoj, gdje su planskim radom stvorene brojne plemenite pasmine. Tom prilikom ostvareni su jasno definirani ciljevi s obzirom na oblik, težinu i fiziološka svojstva životinja, što je bilo od izuzetne koristi za proizvodnju standardiziranih tržišnih proizvoda.
Kada je najbolje koristiti ovu metodu?
- Kad želimo očuvati pasminu
- Kad želimo ujednačenu i sigurnu proizvodnju (npr. mlijeko iste kvalitete, jedinke iste građe)
- Kod uzgoja otpornih životinja – posebno na zarazne bolesti
- Kad su druge metode uzgoja (poput križanja) već isprobane ili nisu odgovarajuće
Kako se provodi?
- Biraju se nesrodne životinje unutar iste pasmine.
- Parenje se planira kako bi potomstvo bilo što sličnije u željenim osobinama (npr. mliječnost, otpornost, konstitucija).
- Posebna pažnja se daje zdravlju i genetskoj kvaliteti roditelja.
Napomena: Kad god je moguće, birajte jedinke koje su “homozigotne”, tj. nasljeđuju iste gene za željene osobine. Tada su osobine stabilnije i sigurnije se prenose na potomstvo.
Zaključak
Uzgoj u čistoj krvi je provjerena i korisna metoda za:
- Očuvanje pasmine
- Stabilnu i kvalitetnu proizvodnju
- Dugoročnu otpornost i zdravlje stada
Ako se pravilno primjenjuje, ova metoda daje odlične rezultate – i to bez potrebe za velikim promjenama u načinu uzgoja.
Priredio Dr.Vet. Med
Zlatan Hasibović
Pitanje pošaljite putem email-a: info@pravilider.ba ili putem naše Facebook stranice Mikrokreditna fondacija LIDER ->>> klikom OVDJE