Otporna na bolesti i štetočine
Pri gajenju bukovače, od izuzetne važnosti je održavanje higijene, kako prostorije, tako i pribora, alata, posuđa i obuće tokom čitavog gajenja.
Gljive bukovače možemo lako naći u prirodi na drvenim podlogama, panjevima, otpacima od drveta, na osušenim deblima, poslije kiše kada je toplo, ali i zimi kada druge gljive rijetko možemo naći, pa je zato jako omiljena i vrlo cijenjena. Za one koji žele da se bave proizvodnjom bukovače, možemo reći da se lako gaje, da u proizvodnji nema većih rizika, otporna je prilično na bolesti i štetočine, daje visoke prinose, tražena je na tržištu, pa je zato i ekonomski isplativa.
Uslovi i prostor za gajenje
U prostorijama gdje se gaji, mora biti optimalna temperature, dobra ventilacija, stalna visoka vlažnost vazduha, dobra osvijetljenost, kao i stalna temperature od 18 stepeni i to tokom cijele godine.
Bukovače rastu u ciklusima
Podloga za gajenje je isplativija ukoliko proizvođač ima prostora da sam pravi supstrat, odnosno obavlja potapanje slame.
Slama treba da je kvalitetna i može biti od:
- pšenice,
- ovsa,
- ječma,
- može se koristiti livadsko sijeno
- ili komušina od klipa kukuruza
- ili neki drugi celulozni otpad od biljaka.
Ovaj materijal mora biti usitnjen, zdrav, sa Ph vrijednosti od 5 do 7. Micelijum mora biti bijel, pasterizovan ili ne. Supstrat treba da ima temperature oko 20 °C, a vlagu od 60-65 odsto.
Uzgoj Bukovače – Praktični Savjeti
U gajenju bukovača razlikujemo dvije faze:
- U prvoj fazi koja traje od 21 – 30 dana, poredane vreće jedna pored druge za zasijanom micelijom u supstratu samo prorastaju supstrat u prostoriji bez osvjetljenja i sa konstantnom temperaturom.
- Zatim se vreće bolje raspoređuju, buše da bi iz tih rupa počela rasti gljiva. Rupe se buše veličine do 10 mm na razmaku 10×10 cm dezinfikovanim predmetom. Veoma je važna higijena, pa ukoliko se pojavi plijesan, takve dijelove treba odstraniti, nakon čega se izrezani dijelovi dezinfikuju sa 1% rastvorom formalina i zalijepe selotejpom. Ukoliko procenat uočene plijesni bude veći od 30%, vreću treba izbaciti iz proizvodnje. Potrebna količina sjemena za jednu vreću veličine 100 x 40 cm je 1 litar, a zasijavanje se obavlja tako što se poreda prvo slama, pa micelija i tako redom dok se vreća ne napuni, poslije čega se zatvara i veže kanapom. Tako spremne vreće se ostavljaju u prostoriju za prorastanje na temperature od 21 – 23 °C, a poslije 14 dana vreće su potpuno prorasle. Ukoliko je cijeli supstrat bijel i čvrsto drži cijelu masu i miris je ugodan, onda je prorastanje završeno. Vreće ostaju u prostoriji gdje se dalje gaje bušenjem rupa iz kojih izrastaju bukovače.
Berba se obavlja kada klobuk dostigne veličinu od 10 cm. Ako neka gljiva preraste i nije za prodaju u svježem stanju, može se iskoristiti za sušenje. Bukovače rastu u ciklusima od kojih svaki traje po 7 dana, pa tako jedna vreća može da traje 4 ciklusa.
Unosan posao
Uzgajanje je još isplativije ukoliko se imaju dvije prostorije za proizvodnju, jer se sa jednom prostorijom gubi vrijeme dok gljive izbijaju iz rupa koje traje 30 dana i pri čemu se može postići 5 – ciklusa godišnje, dok se sa dvije prostorije ostvaruje 10 – 12 ciklusa. Prinos se kreće 15 – 30 odsto od težine supstrata, tako da je proizvodnja bukovača veoma unosan i isplativ posao. Prostor za gajenje treba podesiti u skladu sa veličinom, vrstom konstrukcije i iskorištenosti prostora (npr. u redu dugom 10 metara, može stati 30 vreća,) obezbijeđenosti potrebne ventilacije, stalne temperature i fine vlažnosti vazduha.
Takođe, pri gajenju bukovače, od izuzetne važnosti je održavanje higijene, kako prostorije, tako i pribora, alata, posuđa i obuće tokom čitavog gajenja bukovača, može se koristiti kao organsko đubrivo
Izvor: Agroplaneta